Teheran veruje da treba da kontroliše plovnu rutu, ali njegov sused ima svoje planove za njeno ponovno otvaranje.
Ormuski moreuz je glavno sredstvo Irana za pregovore sa SAD i stoga je uvek verovatno bio najveća tačka spora. Svaki centimetar plovnog puta širokog 24 milje osporava se u testu volje i strpljenja.
Za Iran, nastavak spora nije problem sve dok ne izgubi kontrolu.
Prema memorandumu o razumevanju potpisanom sa Vašingtonom 18. juna, suštinski razgovori o iranskom nuklearnom programu ne moraju da počnu dok se ne ukine blokada moreuza – nešto što Iran treba da postigne samo „najboljim naporom“. Štaviše, što duže traje blokada, to su bliži američki srednjoročni izbori za Trampa. Iranska vlada se možda još uvek nađe u obračunu sa svojim biračkim telom opustošenim inflacijom, ali datum za to nije određen.
Iran usvaja maksimalističko tumačenje memoranduma, proglašavajući da samo on može da ukine blokadu. Ljubomorno čuvajući ovaj prerogativ, opirao se učešću bilo koje druge zemlje ili institucije u otvaranju moreuza.
Iz tog razloga, Iran je odbacio predlog o južnoj ruti blizu obale Omana, razvijenoj sa Međunarodnom pomorskom organizacijom UN. Ideja je bila da se, pošto je centralna ruta kroz moreuz bila zatvorena zbog mina, otvore dve nove brodske linije, jedna u omanskim vodama koju nadgleda Zajednički pomorski informacioni centar SAD, a jedna dalje na sever blizu Irana. IMO je smatrala da ima saglasnost Irana za predlog.
Ali ili su različiti delovi iranskog režima zauzeli različite stavove ili je IMO pogrešno shvatio fleksibilnost Irana. U svakom slučaju, iranski napad na singapurski brod koji je prolazio južnom rutom u četvrtak naveo je IMO da odustane od plana.
Za Iran, gubitak karte moreuza značio bi povratak na pregovore o predratnim uslovima i gubitak važnog strateškog alata. Na konferenciji za novinare u Bagdadu, iranski ministar spoljnih poslova, Abas Aragči, rekao je: „Svaki pokušaj usvajanja novih ili odvojenih aranžmana od onih koje trenutno sprovodi Islamska Republika dovešće samo do daljih komplikacija, kašnjenja u ponovnom otvaranju Ormuskog moreuza i povećanja tenzija.“
Ali spor oko južne rute – koji će verovatno biti razmatran na razgovorima u Dohi – ima potencijal da zaseni potragu za dugoročnim rešenjem za upravljanje moreuzom – rešenjem koje je Oman razradio u značajnim pravnim detaljima tokom poslednja dva meseca. Plan je izrađen sa ciljem da ispuni zahteve međunarodnog prava, a takođe i obezbedi eventualnu podršku Irana.
Ali Oman, neutralna nacija po temperamentu i praksi, nalazi se u osetljivom diplomatskom položaju. Svestan je da ako ignoriše iranske prigovore, manje je verovatno da će Teheran pristati na Omanov plan za budućnost moreuza. Ali ako Oman ne preuzme inicijativu u pomaganju humanitarne operacije oslobađanja hiljada zarobljenih mornara, manja je verovatnoća da će njegove predloge za moreuz prihvatiti region ili UN – i veća je verovatnoća da će se SAD vratiti totalnom ratu.
Sama činjenica da je zamenik iranskog ministra spoljnih poslova, Kazem Garibabadi, održao zajedničke razgovore u Muskatu sa omanskim državnim ministrom za spoljne poslove, Abdulazizom el Hinaijem, prećutno je priznanje Teherana da nema isključiva ovlašćenja za donošenje odluka u budućem upravljanju moreuzom.
Ono što je Oman pokušao da uradi jeste da izgradi sistem upravljanja koji će osigurati da priobalne države dobijaju prihod od komercijalnog brodarstva koje prolazi kroz moreuz, ali bi prihodi dolazili što je više moguće od dobrovoljnih doprinosa ili plaćanja za određene navigacione usluge koje obavljaju trgovinske grupe, brodovi ili države.
Omanski ministar spoljnih poslova, Badr el Busaidi, objasnio je: „Nismo za naplatu putarina za prolaz kroz Ormuski moreuz, što je međunarodno zabranjeno – dok su naknade za usluge legalne i trenutno se vode razgovori sa iranskom stranom o njima.“ To je razlika sa izuzetkom, i ona koja je razvijena uz neke od najboljih britanskih komercijalnih pravnih saveta.
Član 26. pomorskog prava izričito zabranjuje plaćanje za sam prolaz, ali član 43. dozvoljava državama korisnicima i državama moreuza da zajednički finansiraju pružanje pomorskih usluga, uključujući i ulazak u luku ili korišćenje usluge.
Ovu poentu je sultan Omana verovatno izneo tokom svog sastanka sa francuskim predsednikom Emanuelom Makronom u ponedeljak. Teoretski, Makron i britanski premijer Kir Starmer imaju pomorsku radnu grupu spremnu da isplovi kako bi nadgledali sporazum o slobodi plovidbe. Sultan je verovatno tvrdio da ako Zapad usvoji Omanov plan, neće biti potrebe za takvom silom.