U selu Gošić kod Knina, 27. avgusta 1995. godine, ubijeno je sedam srpskih civila. Prema podacima Dokumentaciono-informacionog centra Veritas, žrtve su ubijene iz neposredne blizine, na kućnim pragovima i u dvorištima.
Stradali su Savo Borak (70), Vasilj Borak (68), Grozdana Borak (75), Marija Borak (81), Kosovka Borak (77), Milka Borak (75) i Dušan Borak (56).
Samo nekoliko nedelja kasnije, 28. septembra 1995. godine, u susednim Varivodama ubijeno je još devet srpskih civila. Naknadno je pronađeno i telo Uglješe Ilijaševića, čime se broj žrtava ova dva zločina popeo na 17.
Iako su nakon zločina vođene istrage i pokretani sudski postupci protiv pojedinih pripadnika Hrvatske vojske, postupci nisu rezultirali pravosnažnim presudama za ubistva. Hrvatsko pravosuđe tako ni nakon 31 godine nije ponudilo konačan odgovor o odgovornosti za ove zločine.
Posebno zabrinjava činjenica da su među žrtvama bili uglavnom stariji ljudi koji su ostali u svojim kućama, verujući da će, nakon završetka ratnih dejstava, njihova bezbednost biti garantovana.
Za njihove porodice vreme nije donelo pravdu. Sedam ubijenih meštana Gošića i 10 žrtava iz Varivoda ostali su simbol stradanja civila za koje, uprkos godinama istraga i sudskih postupaka, još nema pravosnažno osuđenih.
Tri decenije kasnije, pitanje odgovornosti ostaje otvoreno, a porodice žrtava i dalje čekaju ono što su od pravosuđa očekivale od samog početka, istinu, utvrđivanje odgovornosti i pravdu za ubijene.