Sloboda štampe nije samo za liberale: tekst Andree Veskov

Foto: Tanjug

Srpska TV stanica za koju radim je pod pretnjom – to bi trebalo da zabrine čak i one koji mrze naš program. Ja sam novinarka. Svakog dana odlazim na posao, izveštavam o vestima i vraćam se kući svojoj porodici. Kao i milioni zaposlenih žena, želim da mogu da radim svoj posao bez straha i da znam da smo moje kolege i ja bezbedni. To ne bi trebalo da bude naročito kontroverzno očekivanje u jednoj evropskoj zemlji.

Ipak, na Informeru, srpskoj televizijskoj stanici na kojoj radim, zastrašivanje je postalo deo našeg radnog života. Poslednje tri nedelje traje organizovana kampanja da nam se oduzme dozvola za emitovanje i da nas ugase. Želim da čitaoci The Telegraph-a razumeju šta se dešava.

Dana 26. oktobra, nakon parlamentarnih izbora u Srbiji, rulja od oko 30 ljudi nasilno je upala u našu redakciju u Beogradu. Fizički su napali naše kolege i našeg urednika Dragana J. Vučićevića, i vandalizovali naše radno mesto. Sledećeg dana, koalicija medijskih organizacija i „grupa civilnog društva“ objavila je da traži od srpskog regulatora za elektronske medije, REM-a, da nam oduzme dozvolu za emitovanje.

Ovo je eskalacija često nasilne kampanje koja se protiv nas vodi već dve godine. Uzmite u obzir šta se dogodilo ljudima koji ovde rade.

Dana 15. avgusta 2025. godine, naš reporter Vladimir Savić i snimatelj Petar Mladenović izveštavali su sa demonstracija ispred Gradske kuće u Novom Sadu. Grupa ljudi ih je opkolila. Kamera im je razbijena. Savić je više puta udaren pesnicom u leđa. Mladenović je oboren na zemlju i zadobio je više udaraca u glavu, naročito u predelu desne slepoočnice. Dobio je nekoliko hematoma i prevezen je u urgentni centar. Napadači su pretili da će ubiti novinare.

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić govori tokom konferencije za novinare u Beogradu, Srbija, 17. novembra 2026.Informer je viđen kao medij koji podržava Aleksandra Vučića i njegovu vladu – ali to nije opravdanje da nas njegovi protivnici zatvore.

Godinu dana pre napada na Savića, tri naše novinarke, Branka Lazić, Lidija Makragić i Milica Škorić, kao i naš snimatelj Nikola Palamarević, takođe su fizički napadnuti dok su izveštavali u Beogradu.

To su ljudi sa porodicama, decom, roditeljima i obavezama. Kada čujem da su kolege pretučene ili da im je prećeno smrću, pomislim na sopstvenu porodicu. Kada ljudi nasilno upadnu u našu redakciju, moja porodica se pita da li je bezbedno da sledećeg jutra odem na posao. Nikada nisam osetila takav užas kao u poslednjih nekoliko nedelja.

Zaslužujemo iste bezbedne uslove rada kao i novinari na bilo kojoj drugoj televiziji. Niko ne bi trebalo da procenjuje lične rizike izveštavanja o nekoj priči samo zbog imena koje stoji na njegovoj novinarskoj legitimaciji. Kampanja za oduzimanje naše dozvole otvara duboko zabrinjavajuća pitanja o budućnosti slobode medija u Srbiji.

Zakon o elektronskim medijima u zemlji propisuje specifične procedure i uslove za izricanje sankcija, uključujući oduzimanje dozvole. On zahteva proporcionalnost, pravičan postupak i nezavisno odlučivanje. Trajno oduzimanje dozvole podleže strogim zakonskim uslovima. REM mora da utvrdi pravni osnov za takvu odluku i da dokaže da je zakon poštovan.

Znam da Informer ima kritičare u Srbiji. Imamo prepoznatljivu uređivačku politiku i ne pretvaramo se da je drugačije. Naše novinarstvo je otvoreno i bez dlake na jeziku, i mi smo najgledaniji medij u zemlji. Naš značajan udeo u gledanosti je ono što nas čini metom, ali naša budućnost ne bi bila ništa manje važna ni da smo mala stanica. Medijski pluralizam je temelj opstanka demokratije. Slobodna štampa ne može biti rezervisana samo za publikacije koje uživaju odobravanje strukovnih udruženja, političkih pokreta ili uticajnih delova društva.

Nadam se da britanski novinari, urednici i zakonodavci mogu da vide šta je na kocki. Televizijska stanica koja zapošljava stotine ljudi suočava se sa mogućnošću da joj dozvola bude oteta nakon orkestrirane kampanje protiv nje. Novinari su već fizički napadani. A sada je ugrožena i institucija koja im omogućava da dopru do svoje publike.

Verujem da ovde postoji odgovornost koja prevazilazi granice Srbije. Evropska sloboda štampe ne sme biti uslovljena političkim simpatijama nekog medija, a bezbednost novinara ne sme zavisiti od toga da li su njihovi poslodavci omiljeni kod onih koji imaju moć. Ako se pravo na emitovanje može oduzeti političkim i institucionalnim pritiskom, svaka redakcija ima razloga za zabrinutost. Svim Srbima će biti servirane iste vesti, a suprotna mišljenja će biti nasilno ugušena. Kako naša demokratija može da opstane u takvom scenariju?

Želim da nastavim da radim svoj posao. Moje kolege žele da izveštavaju, naše porodice žele da se bezbedno vraćamo kući, a naši gledaoci žele sami da odlučuju šta će gledati. Ne bismo smeli da se borimo za ove elementarne slobode. Nadam se da će svi koji veruju u slobodu štampe stati uz nas.

Andrea Veskov je novinarka i urednica na Informeru u Srbiji.