Više od mesec dana nakon velikih požara u Deliblatskoj peščari, stručnjaci u Srbiji pripremaju dugoročan plan obnove jednog od najvažnijih prirodnih područja u zemlji.
Deliblatska peščara ulazi u dug proces obnove nakon velikih požara koji su zahvatili deo rezervata, dok stručnjaci razmatraju kako da šume u budućnosti budu otpornije na toplije i sušnije uslove.
Deliblatska peščara ulazi u višegodišnji oporavak
Prema procenama stručnjaka, obnova neće biti brza.
Jovana Devetaković sa Šumarskog fakulteta Univerziteta u Beogradu rekla je za Reuters da bi u prvih 15 do 25 godina deo zahvaćenog područja mogao više da liči na nisko žbunje nego na razvijenu šumu.
Sama procena štete mogla bi da traje oko godinu dana, nakon čega sledi uklanjanje oštećenog i poluspaljenog drveća. Taj proces moraće da bude postepen kako bi se smanjio rizik od novih požara i širenja štetočina na zdrave delove šume.
Domaći stručnjaci razmatraju otpornije vrste
Jedno od ključnih pitanja jeste šta će se ubuduće saditi na prostoru Deliblatske peščare.
Među vrstama koje se razmatraju su breza, topola, jasen i hrast, koje bi na pojedinim lokacijama mogle da zamene zapaljivije četinarske vrste.
Crni bor i bagrem decenijama su važan deo pejzaža ovog rezervata, ali su pojedine površine pod tim vrstama već stradale u velikim požarima 1996. i 2007. godine.
Obnova neće biti urađena preko noći
Strani stručnjaci uključeni u procenu savetuju Srbiji da ne žuri sa masovnim pošumljavanjem.
Aleksander Held iz Evropskog šumarskog instituta preporučio je da se na delovima gde ne postoji neposredan rizik od erozije sačeka između tri i pet godina kako bi se videlo kako će se priroda sama oporaviti.
Takav pristup omogućio bi da se odluke o budućem izgledu šume donesu na osnovu stvarnog razvoja vegetacije, a ne samo neposrednih posledica požara.
Požari u Srbiji sve veći izazov
Podaci Evropskog informacionog sistema za šumske požare pokazuju da je period od 2023. do 2025. bio najteži trogodišnji period za požare u Srbiji u ovom veku.
Zbog toga se plan obnove Deliblatske peščare više ne posmatra samo kao vraćanje područja u stanje pre požara, već i kao pokušaj da se rezervat učini otpornijim na buduće ekstremne temperature i sušu.
Iskustva drugih evropskih država, poput Grčke, pokazuju da obnova peščanih i suvih područja zahteva posebne metode sadnje i očuvanja vlage u zemljištu.
Za Srbiju će zato naredne godine biti ključne za odluku kako da se sačuva prirodni karakter Deliblatske peščare, ali i da se istovremeno smanji rizik od ponavljanja velikih požara.
