MILAN KNEŽEVIĆ ZA BALKAN WATCH PODKAST: Brisel nam ne može biti bliži od Beograda

Foto: Balkan Watch

Predsednik Demokratske narodne partije Milan Knežević gost je nove epizode podkasta Balkan Watch, u kojoj je otvoreno govorio o Milojku Spajiću, položaju Srba u Crnoj Gori, odnosima sa Srbijom, dvojnom državljanstvu, evropskom putu Podgorice, ali i o nedavnoj poseti Vašingtonu i svom višedecenijskom političkom putu.

U razgovoru sa Mihajlom Milovanovićem, Knežević je poručio da podržava članstvo Crne Gore u Evropskoj uniji, ali da za njega evropske integracije ne mogu podrazumevati vođenje politike protiv Srbije.

„Ja želim da Crna Gora bude članica Evropske unije, ali ako članstvo Crne Gore u Evropskoj uniji podrazumijeva da ja treba da napadnem Srbiju, da joj zabijem nož u leđa, da glasam za neku antisrpsku odluku, ja to neću da uradim“, rekao je Knežević.

Posebno snažnu poruku uputio je govoreći o pritiscima koje, kako tvrdi, političari u Crnoj Gori trpe od pojedinih diplomatskih krugova.

„Ako neko od mene očekuje da postanem briselski janjičar, ne pada mi na pamet. Nemam namjeru da izdam ni Srbiju ni Crnu Goru zbog neke direktive nekog ambasadora“, poručio je Knežević.

Knežević: Nama ne može biti bliži Brisel od Beograda

Govoreći o tome kako vidi budućnost odnosa Srbije i Crne Gore, Knežević se založio za znatno bližu saradnju dve države.

Prema njegovom mišljenju, trebalo bi pojednostaviti prelazak granice, ali i potpisati sporazum o specijalnim odnosima koji bi obuhvatio investicije, ekonomiju, kulturu, duhovnost i sport.

„Treba jasno da proklamujemo da je Srbija nama najbliža bratska država, da nama ne može biti bliži Brisel od Beograda“, rekao je Knežević.

Naglasio je da evropski put Crne Gore ne vidi kao razlog za odricanje od nacionalnog identiteta niti kao prepreku dobrim odnosima sa Srbijom.

Knežević o Spajiću: Bio je u vojnoj evidenciji Vojske Srbije

Jedna od prvih i najaktuelnijih tema razgovora bila je dokumentacija koju je Knežević prethodno predstavio javnosti u vezi sa crnogorskim premijerom Milojkom Spajićem.

„Ono što je sasvim izvjesno jeste da je gospodin Spajić bio u vojnoj evidenciji Vojske Srbije. Da li je još uvijek, to je pitanje za njega“, kazao je Knežević.

On tvrdi da je Spajić u jednom trenutku istovremeno bio premijer države članice NATO-a i pripadnik rezervnog sastava vojske vojno neutralne Srbije.

Knežević je naglasio da za njega problem nije sama činjenica da je Spajić bio povezan sa vojnom evidencijom Srbije, već ono što smatra kontradikcijom između toga i politike koju crnogorski premijer danas vodi prema Beogradu.

Govoreći o odnosu Spajića prema Srbiji i predsedniku Aleksandru Vučiću, Knežević je izneo tvrdnju da sadašnji premijer Crne Gore ne bi dospeo na svoju sadašnju političku poziciju bez podrške koju je ranije imao iz Srbije.

„To je čovjek koji nikad ne bi bio na ovoj poziciji da nije bilo podrške Srbije, da nije bilo pomoći i Srbije i Aleksandra Vučića“, rekao je Knežević.

„Ljudi su 2020. verovali da menjaju sistem, a gotovo sve je ostalo isto“

Knežević se osvrnuo i na smenu vlasti u Crnoj Gori 2020. godine, nakon tri decenije dominacije Demokratske partije socijalista Mila Đukanovića.

Prema njegovom mišljenju, građani tada nisu glasali samo za promenu ljudi na funkcijama, već su očekivali promenu čitavog političkog sistema.

Šest godina kasnije, tvrdi Knežević, veliki deo tih očekivanja nije ostvaren.

„Došlo je samo do smjene na određenim pozicijama, ali što se tiče spoljne i unutrašnje politike, ostalo je gotovo sve isto“, ocenio je.

Posebno je izdvojio položaj srpskog naroda i nerešena identitetska pitanja, među kojima su status srpskog jezika, dvojno državljanstvo i državna simbolika.

Knežević smatra da su upravo zbog toga danas razočarani mnogi ljudi koji su 2020. podržavali političke promene.

„Nisu oni nikada očekivali neke privilegije, ali makar ravnopravnost“, rekao je.

Dvojno državljanstvo kao uslov za buduću vlast

Jedna od centralnih tema razgovora bilo je pitanje dvojnog državljanstva Srbije i Crne Gore.

Knežević je govorio o građanima rođenim u Crnoj Gori koji danas žive u Srbiji, ali i o građanima Crne Gore koji žele da steknu srpsko državljanstvo.

Kao jedno od mogućih rešenja pomenuo je model takozvane „Plave karte“, po uzoru na model koji primenjuje Turska, kojim bi određena prava mogla da budu omogućena bez prava glasa.

Knežević je pritom najavio da ovo pitanje za DNP neće ostati samo politička tema, već i uslov prilikom budućih pregovora o vlasti.

„Onaj ko bude želio da ima DNP kao partnera u budućoj vlasti moraće da računa na priču i na ispunjenje našeg zahtjeva oko dvojnog državljanstva“, poručio je.

Kako je objasnio, zahtev ne postavlja samo zbog sopstvene porodice, već zbog velikog broja ljudi za koje smatra da su postojećim propisima oštećeni.

„Ne zbog mog sina, nego zbog hiljade drugih sinova i ćerki, braće, sestara, otaca, djedova i majki, zbog toga što smatram da je njima nanesena velika nepravda“, rekao je Knežević.

Vašington, Trampova Amerika i srpski interesi

Knežević je u podkastu govorio i o nedavnoj poseti Sjedinjenim Američkim Državama i političkim kontaktima koje je ostvario u Vašingtonu.

Prema njegovim rečima, politička klima u SAD danas pruža više prostora za razgovor o srpskim interesima nego u periodu prethodnih demokratskih administracija.

„Shvatio sam i vidio da oni imaju razumijevanje za sve ono kroz šta je prošla Srbija, za sve ono što se dešava na Kosovu i Metohiji i srpskom narodu“, rekao je Knežević.

Naveo je da je američkim sagovornicima govorio i o položaju Srba u Crnoj Gori, statusu srpskog jezika i drugim identitetskim pitanjima.

Knežević je najavio da će uskoro ponovo putovati u Sjedinjene Američke Države i da će nastaviti kontakte koje je tamo uspostavio.

Tokom razgovora pomenuo je i sastanke o kojima, kako je rekao, još ne može javno da govori.

Od protesta sa 17 godina do desetogodišnjeg sudskog procesa

Veliki deo razgovora bio je posvećen Kneževićevom političkom putu i pritiscima sa kojima se suočavao tokom više od dve decenije u politici.

Ispričao je da je još kao sedamnaestogodišnjak učestvovao na protestima u Podgorici 1998. godine, nakon čega je, kako se našalio, bio „zatrovan politikom“.

Govorio je o protestima, hapšenjima, zatvorskim kaznama i pritiscima koji su, prema njegovim rečima, pogađali i članove njegove porodice.

Posebno se osvrnuo na slučaj poznat kao „državni udar“, u kojem su on i Andrija Mandić prvostepeno bili osuđeni na po pet godina zatvora.

„Taj postupak je trajao punih deset godina. I tek prije nekoliko mjeseci sam pravosnažno oslobođen“, rekao je Knežević.

Za svoju današnju političku poziciju kazao je da se nalazi u neobičnoj situaciji jer su ga, prema njegovim rečima, progonile i stare i nove strukture vlasti.

„Ja sam jedini političar koga su proganjali i njegovi i njihovi“, kazao je.

Knežević: Srbi nisu tražili privilegije, već ravnopravnost

Knežević je tokom razgovora više puta vraćao fokus na položaj Srba u Crnoj Gori.

Govorio je o statusu srpskog jezika, odnosu prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi i povezanosti Srba u Crnoj Gori sa Srbijom, Republikom Srpskom i Kosovom i Metohijom.

Prema njegovim rečima, pokušaj da se od Srba u Crnoj Gori očekuje da ih ne interesuje šta se događa u Beogradu, Banjaluci ili na Kosovu i Metohiji predstavlja pogrešan politički koncept.

Naglasio je da Srbi nakon 2020. nisu očekivali privilegovan položaj, već ostvarivanje prava za koja smatra da im pripadaju.

„Nikad više Bljesak i Oluja“

Na samom kraju razgovora pomenuta je Kneževićeva ranija poruka:

„Rađaju se novi Srbi, ljuti k’o krajiška guja. Zapamtite dobro, dušmani, nikad više Bljesak i Oluja.“

Knežević je na citiranje tih reči odgovorio:

„Amin, Bože, i stvarno vjerujem u to.“

Novu epizodu podkasta Balkan Watch sa Milanom Kneževićem možete da pogledate na YouTube kanalu Balkan Watch.