Izveštaj američkog Kongresa o politici Sjedinjenih Država za promovisanje regionalne stabilnosti i prosperiteta na Zapadnom Balkanu, objavljen u maju, jasno stavlja Srbiju u centar nove američke strategije u regionu. Uz najavu formalnog strateškog dijaloga u 2026. godini, dokument predviđa i jačanje ekonomske, energetske i bezbednosne saradnje, navodi Institut za politiku i ekonomiju jugoistočne Evrope (IPESE).
Vašington sve više posmatra Beograd kao ključnog bilateralnog partnera, uz pristup koji se značajno razlikuje od ranijih decenija i koji je usmeren na biznis, investicije i geopolitičko nadmetanje sa Rusijom i Kinom. Srbija se u ovom okviru sve više prikazuje kao partner sa kojim SAD žele strukturisan i dugoročan odnos, a ne kao politički problem koji treba rešavati, poručuje IPESE.
Od demokratizacije do ekonomije i bezbednosti
Prema analizi IPESE, dokument nije pisan u klasičnom stilu dominantnom od pada Berlinskog zida kroz formulu demokratizacija, reforme i evropske integracije, već kroz prizmu bezbednosti, ekonomskih interesa i geopolitičkog nadmetanja sa Rusijom i Kinom. Kancelarija trgovinskog predstavnika SAD već vodi pregovore o sporazumima o recipročnoj trgovini sa Srbijom i Severnom Makedonijom, što dodatno potvrđuje pomeranje fokusa ka direktnim ekonomskim odnosima.
Drugi stub američke politike prema regionu definisan je kao takmičenje za komercijalne interese u prostoru koji nudi značajne ekonomske prilike. Zapadni Balkan se opisuje kao region od oko 18 miliona stanovnika, sa strateškim saobraćajnim koridorima, prirodnim resursima, rastućim tehnološkim sektorom i kvalifikovanom radnom snagom, ali i sa ozbiljnim infrastrukturnim i digitalnim deficitima, kao i zastarelom energetskom mrežom.
Energetika, bezbednost i Kosovo
Jedan od ključnih segmenata saradnje odnosi se na energetiku i diverzifikaciju snabdevanja. SAD vide prostor za ulaganja u američki tečni prirodni gas, nuklearnu tehnologiju uključujući male modularne reaktore i obnovljive izvore energije. Energetska infrastruktura u regionu opisana je kao zastarela, neefikasna i zavisna od ruskog uvoza, što se posmatra kao strateški rizik. Pominju se i regionalni projekti poput planiranog interkonektora Srbija-Severna Makedonija i Južne interkonektivnosti između Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Izveštaj predviđa i proširenje bezbednosne i odbrambene saradnje sa Srbijom, iako zemlja nije član NATO, pri čemu se naglasak stavlja na zajedničke vojne programe i obuku bez direktnog uslovljavanja članstvom u Alijansi. Kosovo ostaje centralno pitanje, ali pristup postaje blaži, uz insistiranje na dijalogu između Beograda i Prištine i postizanju trajnog sporazuma prihvatljivog za obe strane, bez eksplicitnog pritiska na formalno priznanje.
Dokument istovremeno definiše Rusiju i Kinu kao glavne geopolitičke konkurente SAD u regionu. Kina se kritikuje zbog netransparentnih projekata i uticaja kroz ekonomske i političke veze, dok SAD najavljuju alternativne investicije i jačanje prisustva američkih kompanija u strateškim sektorima, zaključuje IPESE.