Analiza više od 150 političkih naučnika pokazuje da se procenat onih koji podržavaju takve stranke povećao skoro pet puta od 1995. godine.
Skoro svaki četvrti birač u Evropi sada glasa za krajnje desničarske stranke, pokazuje istraživanje, procenat koji je porastao skoro pet puta od sredine 1990-ih i posebno strmo se popeo u poslednje tri godine.
Analiza više od 150 političkih naučnika u 31 zemlji pokazala je da je procenat Evropljana koji glasaju za krajnje desničarsku stranku na poslednjim nacionalnim izborima u svojoj zemlji porastao na više od 23%, sa oko 10% pre deset godina i otprilike 5% 1995. godine.
Istraživanje, koje je vodio Matijas Roduijn, politički naučnik sa Univerziteta u Amsterdamu za istraživanje PopuLista o evropskim krajnje levičarskim, krajnje desničarskim i populističkim strankama, takođe je otkrilo da skoro 30% Evropljana sada glasa za anti-establišment stranke, što je još jedan rekord.
„Kada smo započeli projekat PopuList 2018. godine, ključni nalaz je bio da je svaki četvrti Evropljanin glasao za populističke stranke, uglavnom krajnje levičarske i krajnje desničarske“, rekao je Roduijn. „Sada svaki četvrti glasa za krajnje desničarske stranke, uglavnom populističke. To je velika promena.“
Porast podrške krajnjoj desnici bio je posebno izražen između 2023. i 2025. godine, pokazalo je istraživanje, pri čemu su krajnje desničarske stranke često ostvarivale istorijske dobitke na nacionalnim izborima u velikim zemljama poput Francuske i Velike Britanije 2024. godine, a zatim i u Nemačkoj sledeće godine.
Austrijska krajnje desničarska Slobodna partija (FPÖ) napredovala je sa 16% na 29% na izborima 2024. godine, dok je francuski Nacionalni front (RN) skočio sa 19% na 37% i postao najveća pojedinačna stranka u parlamentu, a Čega u Portugalu je porasla sa 7% na 18%.
U Britaniji, stranka Reform UK je povećala svoj udeo glasova sa 2% u 2019. godini (kao stranka Bregzita) na 14% u 2024. godini, navodi se u istraživanju. Reform je ranije insistirao da nije krajnje desničarski. Nije odgovorio na zahtev za komentar Gardijana.
Na izborima u Nemačkoj 2025. godine, krajnje desničarska Alternativa za Nemačku (AfD) udvostručila je svoj rezultat sa 10% na 21%, završivši kao druga najveća stranka u zemlji po prvi put.
Krajnje desničarske populističke stranke su sada na vlasti kao deo vladajućih koalicija u Hrvatskoj, Češkoj, Italiji i Finskoj, podržavajući desničarsku manjinsku vladu u Švedskoj i, kako pokazuje analiza, vodeći u anketama u Austriji, Belgiji, Francuskoj, Nemačkoj i Velikoj Britaniji.
Takve stranke su takođe pretrpele nedavne poraze, uključujući i one u Holandiji, gde je Vildersova partija slobode (PVV) izgubila skoro trećinu svojih mesta i završila na drugom mestu prošle godine, i Mađarskoj, gde je Orbanov Fides u aprilu ubedljivo poražen od strane svog rivala iz desnog centra.
Uprkos ovim zastojima, međutim, udeo evropskih birača koji glasaju za krajnje desničarske stranke nastavio je da raste. „Važno je naglasiti da ovo nije iznenadna stvar“, rekao je Roduijn. „To je u toku decenijama, a u poslednje vreme se ubrzava.“
Niz faktora stoji iza ovog trenda, prema rečima stručnjaka koji rade na PopuListu, koji uključuje političke stranke koje su osvojile barem jedno parlamentarno mesto, ili 2% glasova naroda, na nacionalnim zakonodavnim izborima od 1989. godine.
Prvo, rekao je Roduijn, istraživanja sugerišu da se stavovi birača prema ključnim krajnje desničarskim temama, kao što je imigracija, nisu značajno promenili tokom vremena, ali su postali daleko značajniji u odlukama koje ljudi donose o tome za koju stranku da glasaju.
Drugo, krajnje desničarske stranke su se normalizovale – samopojačavajući proces. „Što su veće i uspešnije, to su ‘normalnije’“, rekao je Roduijn. „Tome pomažu mediji i mejnstrim stranke koje prihvataju njihove ideje.“
Konačno, krajnje desničarske stranke su „zaista, zaista dobri pripovedači“, rekao je. „One znaju kako da formulišu svoju poruku, koja se u krajnjoj liniji uvek odnosi na in-grupu i aut-grupu – naciju protiv imigranata, sudija, ‘prosvećenih elita’.“
To stvara narativ „heroji protiv zlikovaca“, vezan za idealizovanu prošlost u kojoj je sve bilo bolje, rekao je. „I postali su mnogo bolji u artikulisanju toga, u izazivanju emocija: besa, prezira, takođe ponosa i nade. Profesionalizovali su se.“