ZA KNIN SU IMALI PROTOKOL, ZA MRKONJIĆ GRAD NISU IMALI NI MINUT: Spajić, Mandić i vlast okrenuli glavu od srpskih žrtava?

Foto: Balkan Watch ilustracija

Današnja poruka zvanične Podgorice teško može biti objašnjena samo diplomatskim frazama. Dok je Crna Gora našla način da bude predstavljena na državnoj proslavi u Kninu, gde se obeležava tzv. hrvatski Dan pobede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, u Mrkonjić Gradu nije bilo predstavnika najviših institucija Crne Gore da odaju počast stradalima.

Za jedne događaj od državnog značaja, a za druge tišina.

Upravo tu nastaje problem. Knin danas nije bio mesto komemoracije žrtvama, već državna proslava pobede u Hrvatskoj. Za Srbiju, Srpsku i sve Srbe, međutim, zločinačka operacija „Oluja“ ostaje simbol stradanja, progona i izbeglištva. Zato odluka da Crna Gora bude zvanično predstavljena na toj manifestaciji, dok istovremeno izostaje prisustvo u Mrkonjić Gradu, mnogima izgleda kao poruka da za neke žrtve ima mesta u državnom protokolu, a za druge nema.

Premijer Milojko Spajić više ne može da se skriva iza saopštenja “Ministarstva vanjskih poslova”. Ako je prisustvo u Kninu stav Vlade Crne Gore, onda odgovornost nije samo na ministru Ervinu Ibrahimoviću, već na celoj izvršnoj vlasti.

Građani imaju pravo da pitaju: ko donosi odluke o tome gde Crna Gora šalje svoje predstavnike? Ko procenjuje da je važno biti na proslavi jedne strane istorijskog događaja, a nije važno biti tamo gdje se odaje počast stradalim civilima?

Posebno teško pitanje ide prema Andriji Mandiću i predstavnicima vlasti koji su godinama govorili o zaštiti interesa srpskog naroda. Juče se očekivala njihova prisutnost tamo gde nije bilo političkih govora i kamera, već samo obaveze da se pokaže poštovanje prema žrtvama.

Jer sećanje se ne dokazuje rečima. Sećanje se dokazuje prisustvom.

Ne može se u jednom trenutku pozivati na ravnopravnost svih građana, a u drugom trenutku prećutati ono što veliki broj ljudi doživljava kao nepravdu prema srpskim žrtvama. Ne može se graditi pomirenje tako što će se jedni događaji slaviti, a druga stradanja ostavljati po strani.

Crna Gora nije dužna da usvaja ničiji tuđi istorijski narativ, ali jeste dužna da poštuje žrtve i da pokaže jednak odnos prema svim nevinim stradalnicima.

Današnja slika zato ostaje politički neprijatna za vlast: predstavnik je pronađen za Knin, ali nije pronađen za Mrkonjić Grad.

I tu više nije reč samo o protokolu. Reč je o poruci.

A poruka koju su mnogi građani danas videli jeste da se istorijsko sećanje u Crnoj Gori još uvek meri političkim interesima, a ne principima jednakog poštovanja prema svim žrtvama.