Nedavna razmena raketa između Irana i Izraela ističe različite stavove između američkog predsednika i izraelskog premijera.
Najnovija erupcija neprijateljstava između Irana i Izraela izgleda da je za sada obuzdana nakon što je Donald Tramp insistirao da on donosi „sve odluke“ na Bliskom istoku, ali u opasno krhkom regionu Benjamin Netanjahu je ponovo pokazao da je spreman da i sam donosi odluke.
Razmena raketa u nedelju i ponedeljak bila je jasna demonstracija inherentne nestabilnosti trenutnog limba između rata i mira, ali je takođe bacila svetlo na složen i konfliktan odnos između američkog predsednika i izraelskog premijera, zaljubljenih neprijatelja koji bi mogli da odrede sudbinu trenutnog primirja.
Tramp se u nedelju potrudio da naglasi da je on dominantan partner u odnosu.
„Ja donosim sve odluke. On ne donosi odluke“, rekao je za Fajnenšel tajms. Manje od nedelju dana ranije, Bela kuća je procurila detalje Trampove psovke, u kojoj je rekao Netanjahuu da je „lud“, sugerisao da ne zna šta radi i obavestio ga da ga „sada svi mrze“.
Navodno je cilj ove vređanja bio upozorenje Netanjahuu da ne napada Bejrut u svojoj potrazi za Hezbolahom, što je crvena linija za Iran u smislu onoga što se smatra kršenjem šireg regionalnog primirja.
Tramp rutinski koristi javno poniženje kao odgovor na svaku uočenu neposlušnost. Protiv Netanjahua je to funkcionisalo manje od nedelju dana. Nakon niza izraelskih žrtava u Libanu tokom vikenda, premijer je u nedelju naredio bombardovanje uporišta Hezbolaha u južnom bejrutskom okrugu Dahijeh, što je izazvalo salvu iranskih raketa usmerenih ka Izraelu kao odgovor.
Uprkos tome što je uspeo da presretne dolazeće projektile i Trampovom pozivu da ne uzvrati, Netanjahu je naredio isti odgovor: raketne napade na mete u Iranu. Razgovor se prelio u ponedeljak ujutru pre nego što su obe strane proglasile prekid kako bi Tramp mogao da proglasi povratak primirja na pravi put, sa blokadom koja ostaje na snazi u Ormuskom moreuzu, „dok se ne postigne ‘konačan dogovor’“.
„Stvari bi trebalo da se brzo kreću“, obećao je Tramp na svojoj platformi Truth Social, u iznošenom uveravanju koje je više puta nudio tokom protekla dva meseca primirja – sa sve manjim uticajem na globalne cene nafte.
Tramp i Netanjahu su zajedno krenuli u rat protiv Irana 28. februara, ali su se razišli u roku od nekoliko dana, čim je postalo jasno da je malo verovatno da će se brza pobeda i promena režima koju su obećali Izraelci ostvariti. Od tada, njihovi interesi su se sve više razilazili.
Kada je Iran zatvorio Ormuski moreuz, skok cene nafte i prekid protoka globalno trgovanih hemijskih proizvoda postali su politička pretnja Trampu. Uprkos republikanskom manipulisanju izborima i suzbijanju glasanja, demokrate imaju verovatnu šansu da osvoje barem jedan dom Kongresa na novembarskim izborima, potkopavajući njegov autoritet. Neposrednije, predsednik bi očigledno više voleo da se kloni globalnih ometanja dok je domaćin… Svetsko prvenstvo u fudbalu.
Izborni pritisak na Netanjahua gura ga u suprotnom smeru. Ukoliko ne uspe da organizuje preokret, njegova vladajuća koalicija će izgubiti na glasanju, koje mora da se održi pre kraja oktobra. Kako stvari stoje, uprkos svim bombardovanjima u protekle tri godine, on ne može da tvrdi da je ispunio bilo koje od svojih obećanja da će neutralisati glavne protivnike Izraela: Iran, Hezbolah i Hamas.
Netanjahuova politička logika ga tera ka daljem napadu u nadi da će doći do proboja, kao što je pad režima u Teheranu. Da bi obezbedio podršku izraelske krajnje desnice, Netanjahu mora da pokaže da je spreman da povremeno prkosi Trampu u vođenju te kampanje na više frontova, ali nijedan lider Izraela ne može sebi priuštiti da spali mostove sa Vašingtonom, njegovim glavnim garantom bezbednosti. To ostavlja tanku liniju.
Ubeđivanje Trampa da se pridruži napadu na Iran bila je najveća pobeda u Netanjahuovoj karijeri, ali taj trijumf se raspada. Američko-iranski mirovni sporazum se pregovara bez učešća Izraela i u svom sadašnjem obliku, ostavio bi režim na vlasti sa ograničenim, ali… nastavak nuklearnog programa. Na insistiranje Teherana, svaki sporazum bi takođe vezao ruke Izraelu u postupanju sa Hezbolahom u Libanu.
Netanjahuova najbolja opstanak u političkom smislu je da će mirovni pregovori propasti i da će SAD biti ponovo uvučene u rat protiv Irana. Zvaničnici u njegovoj vladi su dosledno predviđali takav ishod u nezvaničnim brifinzima i do sada su bili u pravu. Uprkos svim njegovim ponovljenim tvrdnjama da je mir skoro na dohvat ruke, Trampu je očigledno bilo teško da podnese bilo kakav dogovor koji bi se mogao uporediti sa nuklearnim sporazumom koji je postigao Barak Obama 2015. godine, posebno ako uključuje nešto tako vizuelno sramotno kao što je isporuka odmrznutog oružja.