Poseta predsednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trampa Kini mogla bi u budućnosti biti upamćena kao jedna od prekretnica savremene diplomatije. Mnogi analitičari već sada je opisuju kao događaj koji menja pravila igre u odnosima velikih sila, pa se ne čini preteranim oceniti da je reč o pravom game changer-u u globalnoj politici.
Tramp je 14. i 15. maja boravio u zvaničnoj poseti Pekingu, gde se sastao sa predsednikom Narodne Republike Kine Sijem Đinpingom. Samo nekoliko dana kasnije u kinesku prestonicu stigao je i ruski predsednik Vladimir Putin, što je dodatno naglasilo centralno mesto koje Kina danas zauzima u svetskoj diplomatiji. Ubrzo nakon toga Peking je posetio i predsednik Srbije Aleksandar Vučić, kome je tom prilikom uručen Orden prijateljstva. Sve ovo ukazuje da se upravo u Kini poslednjih nedelja odvija jedan od najvažnijih diplomatskih procesa današnjice.
Tokom razgovora Trampa i Sija postignuti su dogovori o proširenju pristupa tržištima, borbi protiv trgovine narkoticima i jačanju energetske bezbednosti. Dvojica lidera poslala su zajedničku poruku da odnosi dve najveće svetske ekonomije ne smeju biti ugroženi, bez obzira na brojne razlike i suprotstavljene interese.
Posebnu pažnju privukao je sastav američke delegacije. Pored predsednika Trampa i prve dame, u poseti su učestvovali i visoki državni zvaničnici, među kojima Marko Rubio, Pit Hegset i Džejmison Grir. Ipak, još veću simboliku imalo je prisustvo vodećih ličnosti američkog biznisa. U Pekingu su se našli Ilon Mask, Tim Kuk, Džensen Huang, Leri Fink, Dejvid Solomon i Keli Ortberg – ljudi koji upravljaju kompanijama koje oblikuju globalnu ekonomiju. Njihovo prisustvo predstavljalo je jasnu poruku da Vašington Kinu vidi kao ključnog ekonomskog partnera, ali i da Amerika i dalje drži vodeću poziciju u najznačajnijim industrijama budućnosti.

Tramp je posetu ocenio kao istorijsku, naglasivši da saradnja dve najveće ekonomije sveta predstavlja preduslov globalne stabilnosti. Umesto retorike novog Hladnog rata, američki predsednik u Pekingu je pokazao spremnost za dogovor i pragmatičnu saradnju. Razgovaralo se o ekonomskim sporazumima, potencijalnoj kupovini Boingovih aviona i produbljivanju energetskih veza dve države.
Najznačajniji rezultat posete predstavlja dogovor kojim se Kina obavezala da poveća uvoz američkih poljoprivrednih proizvoda na 17 milijardi dolara godišnje. Takav potez otvara vrata većem prisustvu američke soje, kukuruza i govedine na kineskom tržištu i istovremeno povećava međusobnu ekonomsku zavisnost dve zemlje. Drugi veliki dogovor odnosi se na avio-industriju, jer se Kina obavezala na kupovinu 200 aviona kompanije Boing.
Poseta je imala i snažan simbolički karakter. Kinesko rukovodstvo organizovalo je Trampu svečani prijem u Zabranjenom gradu, jednom od najznačajnijih simbola kineske civilizacije. Na taj način Peking je želeo da pokaže istorijski kontinuitet, stabilnost i samopouzdanje sile koja sve odlučnije nastupa na svetskoj sceni. Istovremeno, Tramp je poslao poruku da američka spoljna politika sve više teži ekonomskom pragmatizmu, a sve manje ideološkom pristupu koji je obeležavao prethodne administracije.
Pored ekonomije, razgovori su bili posvećeni i ključnim geopolitičkim temama. Među njima su se izdvojili sukobi na Bliskom istoku i pitanje Tajvana. Dok je Vašington nastojao da očuva postojeći balans snaga, Peking je insistirao na stabilnosti i dijalogu kao preduslovima globalnog razvoja. Posebno je naglašena i uloga Kine u komunikaciji sa Rusijom, imajući u vidu bliske odnose dve države i uticaj koji Peking može imati u diplomatskim naporima povodom ukrajinske krize.
Susret Trampa i Sija pažljivo je praćen i u Izraelu. Kina je prethodnih meseci kritikovala pojedine izraelske vojne operacije i zalagala se za veći stepen zaštite civilnog stanovništva. Zbog toga su u Jerusalimu sa velikom pažnjom analizirane političke poruke koje su stizale iz Pekinga, posebno u kontekstu budućeg kineskog angažmana na Bliskom istoku.
Kada je reč o Tajvanu, Si Đinping je naglasio da je to najvažnije pitanje u odnosima Kine i Sjedinjenih Američkih Država. Upravo zato je pažnju privukao Trampov odgovor na pitanje novinara da li bi stanovnici Tajvana posle ove posete trebalo da se osećaju sigurnije ili ugroženije. Američki predsednik kratko je poručio da treba da se osećaju „neutralno“, aludirajući na očuvanje postojećeg stanja i izbegavanje novih tenzija.
Da li su Vašington i Peking bliži nego što javnost pretpostavlja? Odgovor na to pitanje tek će dati vreme. Ipak, već sada je jasno da je susret Donalda Trampa i Sija Đinpinga označio početak nove faze u odnosima dve najmoćnije države sveta. Upravo zato mnogi ovu posetu nazivaju jednostavno – game changer.